недеља, 1. фебруар 2015.

Šarli i Snupi Šou

Prethodnih dana, nakon napada u Francuskoj, svi mediji – domaći i strani, utrkivali su se ko će više puta ponoviti mantru ’’napad na slobodu govora’’. Pobednik nije pronađen, niti je to važno jer ’’svi smo mi Šarliji i Snupiji’’, civilizovani građani demokratskog, slobodarskog zapadnog društva. Pa smo tako čuli kako su složni građani i građanke od Kanade do Togoa, te prelepe  bivše Francuske kolonije koja je bila poznata i kao ’’obala robova’’, u jednom glasu ustali za odbranu slobode i ljudskih prava. Baš lepo.

Potom su se raznorazni geopolitički eksperti i analitičari (ah, kakva profesija) izmigoljili iz svojih rupa kako bi naizust izrecitovali po raznim televizijama ono što im je usađeno i već ukorenjeno u mozgu i odradili teško stečeni mesečni honorar od gazde Soroša: ’’moguće jačanje desnice’’ što bi ’’dovelo do nevolje po liberalno društvo’’. Hvala vam, gosn analitičaru što mislite na nas i naše dobro. Šta bi mi bez vaše mudrosti. Potom se javio još jedan mudrac, višeg ranga, čuveni Umberto Eko, koji je u celu priču ubacio i velike zle naciste. Oni su odavno postali omiljeni dodatak svakom jelu, ukoliko je potrebno da se nešto demonizuje, naravno. Ubaciti prstohvat nacizma radi gorčine u ustima i grandioznosti.  Psihologija asocijacija je zaista čudo i premudri Eko to dobro zna.
Teško je, barem meni, da prihvatim tu njihovu pesmu o slobodi prava govora. Njihovu, a i svih ovih medija koji se utrkuju da dokažu svoju globalnu pravičnost i vežbajući moralizam, takmiče se ko će biti veći slobodar, demokrata, prosvetitelj. Isti taj Šarli Ebdo se svojevremeno zalagao za ukidanje Nacionalnog Stroja, stranke Žan-Marina La Pena. Pa čak i da ta stranka ne predstavlja nikakav važan faktor u Francuskoj (a predstavlja i poslednjh godina je u velikom usponu), to im ne daje nikakvo pravo za ukidanje. Licemerje? Ma ne, oni su jednostavno takvi. Zalažu se za prava svih i svakakvih, dokle god je u saglasnosti sa njihovim stavom, naravno. Dalje, isti taj Šarli Ebdo je 1999. iskoristio bombardovanje Srbije za još jednu esksploataciju svojih jeftinih, kič karikatura. Zna se i ko hoće može da pronađe na internetu, da je upravo ovaj list – na naslovnoj strani više brojeva, demonizovao srpski narod a veličao albanski. A od ubistva 16 novinara u zgradi RTS-a, ni reči. Pitam se gde je tada bio slobodarski, demokratski duh, kolegijalnost, sloboda govora? Sve te ljudske vrednosti koje su univerzalne, kako tvrde ti dronovi neoliberalizma.

A šta se to dešava u obećanom raju, odnosno na Zapadu? Ilegalna imigracija je, kao što ne znamo, kancer koji se ubrzano širi Evropom poslednjih nekoliko decenija, nešto što ćemo mi u Srbiji možda tek osetiti punom parom u budućnosti. Pročitavši više intervjua zapadnih političara koji staju u odbranu ovakve pogubne, samoubilačke politike, zaključio sam da je kao opravdanje najčešće spominjano to što bi Evropa ’’izumrla’’ ukoliko ne bi bilo priliva iz trećeg sveta, pre svega Afrike i Azije. Kao što znamo, jednaka svest se gradi i kod nas, tako što se barem jednom mesečno na naslovnoj strani dnevne štampe javi užasavajući naslov poput ’’Srbije neće biti za 50 godina’’, ’’Srbi izumiru’’ itd. Jedino rešenje za ovaj problem, ako pitate šampione neoliberalizma i multikulturalizma, nije povratak tradicionalnim porodničnim vrednostima već masovna (il)egalna imigracija. Inače, termini ilegalno/legalno apsolutno gube smisao ovde, jer hiljade tkz. ilegalnih imigranata svakodnevno brodom plovi Mediteranom ka Evropi, gde, nakon dramatične akcije spasavanja od potopa, najčešće bivaju zadržani i smešteni u neki od azilantskih centara Italije, Grčke itd. Naglašam ono zadržani i smešteni a dodao bih potom i parazitski nakačeni na hranljivu cevčicu socijalne zaštite.  Rezultati ovog prisilnog, izveštačenog multikulturalizma na koji se liberali i demokrate kunu, vidljivi su svakodnevno što u Evropi, što u Americi i nemaju odraza samo u padu ekonomske stabilnosti. Da li je potrebno da spomenem slučaj iz Roterama u Velikoj Britaniji, kao jedan klasičan primer multikulti svakodnevnice i političke korektnosti? Grupa pakistanaca je tokom više godina organizovano silovala mlade devojke u ovom gradu od kojih su neke imale samo 12 godina, ali je slučaj više ili manje ostao zataškan zarad političke korektnosti, tj. niko se nije javno usudio da pokrene istragu zbog rizika od dobijanja etikete rasiste a da ne pričamo o lavini nezadovoljstva koju bi ovaj slučaj iznesen javnosti proizveo među domaćim stanovništvom. Primera je mnogo i svi govore da je ova iluzija o multikulturnoj, harmonizovanoj egalitarnoj zajednici postojeća samo još u glavama ispranih i fermentisanih mozgova hipermoralista, neoliberala i raznih drugih mutiranih barjaktara kulturološkog marksizma a da je u stvarnosti projekat sistematskog uništavanja svih tradicionalnih vrednosti društva. Drugi razlog masovnih priliva iz trećeg sveta je daleko konkretniji i nešto što će svaki naduveni kapitalista i plutokrata prećutati: jeftina radna snaga. Ali vratimo se temi.

Šarli Ebdo je, dakle, kičasti satirični magazin specijalizovan u vulgarnoj provokaciji svih onih koji se protive ideologiji levice i liberalizma, pozivajući se, kako smo rekli, na slobodu govora dokle god je to saglasno sa njihovim idejama. U trenutku kada neko pređe granicu, iskaže drugačije mišljenje i povredi njihova osećanja, gubi se svaki trag toj slobodi. U postmodernom, desakralizovanom svetu gde više ništa nije sveto i sve može i biće izvrgnuto ruglu, članovi redakcije su preuzeli na sebe tradicionalnu ulogu mučenika ali u izopačenom smislu. Godinama su zarađivali i živeli tako što su ponižavali ponajviše tradicionalne vrednosti, religiju, belu rasu koja je po njima automatski rasistička, konzervativce i desničare svih vrsta putem degradirajućih, pornografskih karikatura najniže vrednosti, što je prilično jasno ako se pogledaju njihovi brojevi. A onda su odlučili da ubace u priču i radikalne muslimane koji su, u njihovim očima, počeli ozbiljno da narušavaju liberalni raj dekadentne Francuske, potez koji je neobičan čak i za mnoge levičare koji krivca za sve probleme vide jedino u dominantnom belcu. Ovaj čin je očigledno bio pogrešan, jer isti ti radikalni muslimani ili kako ih popularno zovu ’’islamisti’’ očigledno nisu pripitomljeni poput drugih, domaćih belih vrsta.

Postmoderan svet, uspavan u nihilističkom egalitarizmu, s vremena na vreme zahteva porciju šoka, tek kako bi se opipao puls zombiranog demosa i u tome uspeva da stvori savremene jednokratne mitove iz kojih se razvijaju najpatetičniji primerci patološkog altruizma. Jedne godine ovaj virus tera ljude na polivanje kofom ledene vode zarad nekakvog višeg cilja, druge nas čini da smo svi Šarliji i Snupiji, iz sezone u sezonu, nivo demosa pada sve niže na lestvici duhovnog i duševnog zdravlja. Živimo u velikoj cirkuskoj predstavi u režiji lažne, plutokratske elite skrivene iza ideologija definisanih u svrhu kontrole demosa – demokratije, po proncipu divide et impera (zavadi pa vladaj) gde više niko ne zna ni spostveni identitet a kamoli identitet naroda, gde se kultura konzumira a ne stvara, i to na dnevnom nivou, servirana na srebrnim tanjirima ali nudeći jedino pomije najraznovrsnijih ideologija začinjene veštačkim dodacima kako bi mirisale na najbolji obrok. I opet, kritikujući ovaj sistem, pojedinac biva kategorisan od strane dežurnih ’’eksperata’’ kao ekstremista, govornik mržnje (besmislen neologizam) neonacista (prefiks neo- nekako daje još maliciozniji karakter), fanatik, huligan i manjina koja se pronalazi u destruktivnim ideologijama zbog ličnih kompleksa i problema ili, pobogu, slabe edukacije. Svima njima je potrebna injekcija jake doze demokratije i tolerancije, pa da budu nasmejani i veseli poput drugih. A ako su još društveno svesni i angažovani u nekom od trilion humanitarnih akcija i pokreta koji se brinu za ’’širenje svesti’’, prosvetiteljstvo i zaštite svih živih bića jednakih pred dolarom, od pingvina i irvasa preko milion drugih manjina i podkategorija društvenog staleža, pobeda je k0načna.

Šarli Ebdo umetnici ne razumeju jednu stvar. Nije ksenofobija zapadnog belog čoveka uzrok uzdizanja radikalnog islama, već upravo taj postmoderan i degradirajući stav neoliberala ’’ništa nije sveto’’. Zaboravili su da i dalje postoje fundamentalisti koji u životu vrednuju stvari i principe više od samog života. U neku ruku, kao što smo rekli, i sami članovi redakcije su dali život za neke njihove više principe, principe ’’liberte, egalite fraterniete’’  koji su definisali zapadno novonastalo humanističko društvo nakon buržoaske revolucije. Međutim, ti principi su se i više nego dokazali kao poražavajući za Zapad. Egalitarizam, na koji možemo gledati i kao na neku vrstu religije moralizma i sekularizovanog hrišćanstva, nije vladavina jednakosti kako mnogi veruju. To je vladavina malog procenta, plutokratske elite koja u apstraktnoj i neprirodnoj ideji ’’jednakosti’’ pronalazi način da nejednakost koja ne ide na njihovu korist izvrnu na nejednakost koja ide. Plutokratija koja je nakon 1789. zauzela mesto posrnule evropske aristokratije je prva faza konačnog opadanja. Sledeća faza u ciklusu degeneracije društva otkriva se u demokratsko-neoliberalnom egalitarizmu iz čijeg će nihilizma duha nastati jedino haos. Platon je pisao o ovome pre 2500 godina, iz same kolevke tkz. demokratije, vladavine demosa, neprosvetljene mase. Jedinu odbranu protiv ovakvog propadanja predstavlja snažan sistem vrednosti koji će poput prirodnog štita vratiti u naše ruke ono što i pripada nama. Živimo u okupiranom stanju, gde kulturološki kontekst koji daje značenje našim životima biva kreiran od strane drugih, gde se klanjamo drugim religijama, institucijama koju vode drugi, gde vodimo ratove nekih drugih i gde je povraćaj sopstvenog identiteta okarakterisan kao ekstremizam i ksenofobija. Dokle god se ljudi povinuju ovim lažnim zakonima, dotle će naša Tradicija, identitet i duh biti u lancu. PEGIDA u Nemačkoj je znak za optimizam i bolju budućnost, budućnost u kojoj će biti održan živim vrednosni sistem Tradicije prirodne multikulturalne Evrope i svih Evropljana. Borba protiv lažnog elitizma je teška, ali ništa drugo ne možemo ni očekivati u depresivnom dobu Faustijanske zapadne civilizacije.

Napisano 11. Januara 2015.

1 коментар:

  1. Toplo bih preporučio MR Pedro kreditne usluge bilo kojoj osobi kojoj je potrebna financijska pomoć i oni će vas držati na vrhu visokih direktorija za sve daljnje potrebe. Još jednom pohvaljujem sebe i vaše osoblje za izvanrednu uslugu i korisničku uslugu, jer je ovo sjajno sredstvo za vašu tvrtku i ugodno iskustvo zajmoprimcima poput mene. Želeći vam sve najbolje za budućnost.MR, Pedro je najbolji način da dobije lagan zajam, evo njihove e -pošte .. pedroloanss@gmail.com Hvala vam što ste mi još jednom pomogli u zajmu u svom iskrenom srcu, zauvijek sam zauvijek. zahvalan.
    Možete se obratiti gospodinu Pedro -u Jeromeu za sljedeću financijsku pomoć kao što su zajam u kući, zajam za automobil, poslovni zajam, osobni zajam, zajam za trgovce, SBA zajam.

    ОдговориИзбриши